nedjelja, 11. studenoga 2012.

SVETI MARTIN BISKUP



„Kad god učiniš nešto za siromašne, učinio si za mene!“

         Svake godine iznova svetkovina sv.Martina podsjeća nas (ili bi nas barem trebala podsjetiti) na vrlinu dijeljenja s drugima. No, ne odnosi se to samo na milosrdna djela materijalnog pomaganja potrebitima, makar je takav oblik pomoći siromahu proslavio sv. Martina. Današnjica naime pred nas stavlja i mnoga druga iskušenja osim materijalne oskudice; otuđenost, osamljenost, različite ovisnosti, depresije, duševna ispraznost i besperspektivnost samo su neka od njih.
         Svim dušama koje zapadnu u gore navedene pa i mnoge druge nevolje i stanja itekako je potrebna pomoć. Naravno, njima neće pomoći polovica plašta kao promrzlom siromahu iz zgode o sv. Martinu, takvima možemo podariti mnogo više: prijateljsku ruku, lijepu riječ i razumijevanje. A, baš danas u vremenu našeg življenja sve je ovo postalo deficitarnom robom, i kao nikada do sada čovjek je čovjeku postao vuk. Zato ćemo svetog Martina najbolje nasljedovati tako da postanemo suosjećajni i puni razumijevanja za probleme bližnjih, ter im umjesto polovice plašta podarimo utjehu i ufanje kako bi nam zajedno bilo lakše na ovom trnovitom zemaljskom putu.

         

         Svim Martinama i Martinima  Želim sretan imendan!

        Ovaj  post je imendanska čestitka dragom nam Martinu, koji zaslužuje nositi ovo slavno ime!

Sveti Martin biskup, kojeg slavimo 11. studenog, svojim je milosrdnim darivanjem polovice plašta promrzlom nevoljniku inspirirao mnoge slikare.

srijeda, 17. listopada 2012.

Zatvaranje fenestracije

Nismo jednostavno uspijeli svima odgovoriti na pozive i poruke pa ovim putem se svima zahvaljujem na tome sto ste mislili na nas i upucivali Bogu svoje molitve.
Martin je u petak 12. listopada imao operaciju na Rebru. Učinjeno je ono što je predviđeno prošle godine poslije operacije u Munchenu. Pošto mu je ostavljen otvor na srcu od 4 mm sada je taj tzv. prozor na srcu zatvoren. Postavljen je tzv. kisobran koji je uveden kroz žile i postavljen u srcu na mjestu prozora. Operacijiski zahvat je obavio prof. dr. Andreas Eicken, sa klinike  Deutsches Herzzentrum München koji je upućen u cijelu problematiku Martinovog srca i uvjedno je ovaj vikend sudjelovao na međunarodnom simpoziju o djeci sa srčanim greškama na Rebru. Ovo je bio prvi zahvat takve vrste na Rebru pa vjerujemo da je prof. Eicken puno pomogao i nasim lijecnicima u prenosenju znanja. 
Operacija je protekla stabilno i liječnički tim je bio prezadovoljan cijelom situacijom. Peoblem je nastao poslije operacije jer bili smo upoznati da postoji mogućnost krvarenja što se kod Martina i dogodilo. Poslije operacije došlo je do neželjenog krvarenja. ali nakon sat-dva borbe i to je je na našu radost dobro rješeno. Martin je dobro i nadamo se da će biti dobro. Već sutradan po operaciji je osjećao dobro, a u ponedjeljak mu je napravljen novi UZV srca i Rengen cijelokupnog prsnog koša kako bi liječnici bili sigurni da taj njegov mali kišobran od 4 mm radi svoju funkciju. Sve se odvija u najboljem redu. S obzirom na njegovo dobro stanje stigli smo i doma. Ostali smo i bez dva lijeka koja smo do sada redovno pili i  sada moramo piti samo 2, što nas još više sve skupa raduje. 
Hvala vam svima što mislite na nas. Bog vas blagoslovio.











četvrtak, 11. listopada 2012.

Do pobjede

Idemo po nove pobjede 5. put. Ono što nije sve napravljeno u Munchenu sutra ćemo pokušati završiti na Rebru. Martine, sretno!


Do pobjede...

utorak, 22. studenoga 2011.

Martine SRETAN ROĐENDAN!

Da nam uvijek budeš vedar i veseo... Da zajedno s tobom i mi budemo vesela i radosna srca... SRETAN TI ROĐENDAN! da mnogo još rođendana zajedno provedemo...


četvrtak, 17. studenoga 2011.

3 godine s vama

Hvala vam svima koji ste uz nas u ove 3 godine. Hvala vam sto ste u mislima i molitvama s nama. Idemo dalje uz Bozji blagoslov, pomoc i zastitu... Vrijeme leti, tri godine su i puno i malo... Radosni smo sto mozemo rasti zajedno s Martinom i biti uz njega... Veselimo se svakom njegovom novom danu....

ponedjeljak, 19. rujna 2011.

srijeda, 24. kolovoza 2011.


Nakon 23 dana boravka u Njemackoj vratili smo se doma. Zadnji dani su bili i dobri i losi ovisno iz kojega se kuta gleda. Ja bih gledao sa one vedrije strane, premda postoji i ona puno iscrpljujuca i ne bas toliko vedra. Martin je opet podnio veliki napor i ponovno postao veliki borac. Postoperativni dio bio je savim dobar, korak po korak isli smo naprijed. Na intenzivnoj se njegovo srce privikavalo na nove uvijete, a kasnije ga je zadesila jos i kratka crijeva viroza. Ono sto je najvaznije dobro se opravlja i nema nikavim nus pojava kao sto je skupljanje vode. Radena su mu 2 ultra zvuka i jos niz ostalih pretraga koje su potvrdile njegovo dobro stanje. Terapija nam je malo promjenjena, dobio je jedan novi lijek, ali sve u svemu jako dobro sve to podnosi. Kada je dosao na otvoreni odjel nazalost razbolila se Franciska. Desetak dana je imala temperaturu i ustanovljena je upala pluca. Zbog toga i niste primali mailove, jer sam po cijele dane bio sa Martinom na klinici dok se Franciska lijecila. Sestre na odjelu su me zamolile da vec u pola sedam ujutro budem na klinici s obzirom da Martin ne razumije jezik i da pocima plakati cim ne vidi nekoga od nas. Tako je i bilo. Dolazio sam oko pola sedam, odlazio sa klinike oko devet navecer. Kako dobiti temperaturu i upalu pluca u Munchenu usred ljeta? Vrlo jednostavno. Temperatur su se kretale od 17- 23 stupnja. U 23 dana boravka mozda je bilo 2-3 dana da u danu nije pala kisa barem dva puta. U nekim danima nam se cinilo kao da se izmjenjuju 4 godisnja doba, a k tome kad jos zurite djetetu i pokisnete pa se to jos sve susi na vama, eto recepta za prehladu i upale. I onda nam se ponovno dogodila izolacija. Jos ni sada ne znam kako to dijete je moglo izdrazati u 4 zida 3 dana da ne moze izaci ni na hodnik, sa tisucu i tisucu pitanja, ali je bio tako strpljiv i razborit da ni ja u tim trenucima vjerojatno ne bi postupio tako. S obzirom da u ovu kliniku dolaze djeca iz cijeloga svijeta svaka sa sobom neto i ponesu. Tako je Martin od svojih "cimerica" (sve same Njemice, ali porjeklom sa Sri Lanke i Sirije) pokupio neku crijevnu virozu koja nas je automatski smjestila u izolaciju. On nije bio zacetnik jes su mu nalazi urina i stolice na intenzivnoj bili savim u redu. Tako smo zadnje dane proveli sami u sobi bez pogleda na vanjski svijet. Bili smo po cetvrti puta u ovoj klinici u Munchenu, ali i dalje smo zahvalni svima koji su nam omogucili da ovo sve dozivimo i prozivimo zajedno s njim. Teski su to trenuci, ali ti trenuci nam daju radost daju nam bolje sutra. Zahvalni smo svima vama koji nas pratite na ovom nasem putu, lijecnicima i osoblju djecje kardiologije na Rebru, kao i lijecnicima i osoblju klinike u Munchenu. Mozda jezik ponekad moze i biti barijera u komunikaciji, ali kada vidite te nasmjesene med, sestre koje Martinu na njemackom pokusavaju nesto objasniti, a on se smije kao da nesto razumije onda shvatite da postoji samo jedan jezik, jezik srca. Jer oni su tamo zbog ovih malih srcanih bolesnika da im omoguce sto jednostavniji i ljepsi boravak u bolnici. Eto, vratili smo se doma i sad idemo u nove pobjede... Da li cemo se ponovno trebati vracati tamo ovisi o Martinu. O tome sad ne razmisljamo. Hvala vam svima, Bog vas blagoslovio!

nedjelja, 7. kolovoza 2011.

Idemo polako naprijed


Omamljen i uspavan, jer znamo da sigurno ima velike bolove, idemo polako naprijed. Stanje se stabilizira i krece prema boljem. Samo Martin je ziv i on bi vec sa kreveta, njemu smetaju sve one cijevcice koje su oko njega. Vjerujemo da ce uskoro mu skinuti i ostale drenove i da ce voda oko srca i oko pluca izaci van... Tesko ga je gledati ovako nemocnog kada se sjetimo kakav je ziv i brz deckic, ali mora proci i ovu fazu. Uz njega smo, ali i uz Petru, ona razumije sto se dogada i veoma se veseli da ovo sto prije zavrsi. Vjerujemo da ce sve proteci u redu i da cemo ponovno zajedno biti doma....

petak, 5. kolovoza 2011.

Postoperativni dio poslije 4. operacije

Operacija je prošla dobro bez ikakvih komplikacija u toku operacije koja je trajala oko 6 sati, no danas je bilo turbulentno.
Naravno voda je stigla, a sa time i 3 drena. Kisik dosta nisko što im nije bilo jasno zasto. Dobio je prozorcic na srcu od 4 mm zbog tlaka u plucnoj arteriji. Dobio je novu zilu od goretexa. Respirator sinoc skinut, probudio se normalno, svjestan. Kisik je problem i dalje primao ga je cak i 9 litara. U poslijepodnevnim satima lijecnicki tim se odlucuje i vrsi novu djelomicnu kateterizaciju zbog provjere ima li jos koja kolaterarna zila koja dovodi oneciscenu krv do srca sto snizava kisik u krvi. Ne pronalaze nista takvo i zakljucuju da jednostavno treba vremena da srce i plucna arterija profunkcioniraju u novim uvjetima. Martin je je dosta zivahan. Razgovara, budi se, mice masku od kisika, trazi vode, trazi cicati... Nadamo se pozitivnim promjenama iz dana u dan. U vise navrata razliciti lijecnici danas su nam rekli da je on specifican i tezak slucaj. Kod njega izgleda ne prolaze specificne stvari za hipoplaste, jer je on izgleda nesto vise od toga...
Cujemo se uskoro, mislite na nas i hvala vam na svim vasim molitvama i podrsci.

srijeda, 3. kolovoza 2011.

Operacija broj 4



Danas smo saznali da ce se sutra tokom dana obaviti 4. operacija. Lijecnik je razgovarao s nama i objasnio nam sto bi sve trebali napraviti. Operacija je slozena, ali se nadamo dobrom ishodu. Martin nazalost vec sada izgleda kao spric kantica. Plav je kao sljiva jer mu cijelo vrieme pucaju zile i ne mogu pronaci neku koja je dobra za primanje svih lijekova i infuzije tokom operacije. Pokusavamo mu objasniti da ide na operaciju, ali on vjerujemo to jos ne shvaca, jer je pun pitanja... Martine uz Bozju pomoc izbori se za sebe i svoj zivot, mi smo svi uz tebe. Hvala svima koji nam se javljate mailom, jako puno nam znaci i vasa pomoc...