Sretna Nova godina!

Puno radosti, veselja, zdravlja i mira neka vam donese godina nova!
Sretna 2010. godina!

Sretan i blagoslovljen Božić

Sretan i blagoslovljen Božić. Puno radosti, zdravlja, ljubavi i mira od srca zelimo svima vama.

Martinov prvi rodendan

Danas slavimo 1. Martinov rodendan. Toliko toga je prosao za ovu godinu dana da nismo ni svjesni da je to samo 365 dana. Cini nam se daje s nama cijelo vrijeme.

Martine, sretan ti tvoj rodendan. Neka te dobri Bog blagoslovi i da ti zdravlje... Budi nam i dalje veseli djecacic...

Volimo te!

SVETI MARTIN

Sveti Martin rodio se kao sin rimskog vojnog časnika u Sabariji, u provinciji Panoniji, u današnjem mjestu Szombathely u Mađarskoj, pretpostavlja se 316. godine. Pri kraju svoje vojničke karijere Martinov će otac doseći čin vojnog tribuna. Kada mu se rodio sin nazvao ga je Martin (umanjenica od imena Mars, rimskog boga rata) kako bi odao počast vlastitom vojničkom zvanju, ali i kako bi naznačio djetetovu budućnost. Međutim, Martina povijest neće pamiti kao vojnika. Kao vojni zapovjednik Martinov je otac često premještan te je stoga i Martin dosta putovao. Dio djetinjstva proveo je u talijanskom gradu Paviji. Tu je mladić poprimio nešto od humanističke naobrazbe. U Paviji Martin dolazi u kontakt s kršćanima koji su ga zanijeli svojom idejom ljubavi prema bližnjem. Roditelji, koji nisu bili kršćani, odvraćali su svog sina od, tada još, nove vjere. Smatrali su kršćanstvo čudnom istočnjačkom sektom.

Protivno vlastitoj volji, a prema izričitoj očevoj želji, Martin je unovačen u rimsku vojsku i postao je pripadnikom carske garde. Dio vojničke obuke prolazio je u francuskom gradu Amiensu gdje se odigrao događaj koji će mu odrediti daljnji životni tijek. Imao je tek nešto više od 15 godina i pred vratima grada susreo je prosjaka koji je, sav promrzao i u poderanim krpama, od njega tražio milostinju pružajući ka njemu ruku koja se tresla od zime. Kako nije imao novaca pri sebi odrezao je mačem polovicu svog crvenog vojničkog ogrtača i dao je siromahu. Legenda kaže kako je tu Martinovu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se nebo smilovalo siromasima koji su se smrzavali, pa na spomen toga i danas u nekim krajevima toplije dane pred početak zime nazivaju „Martinje ljeto“.Naredne je noći Martin usnio san u kojem mu se ukazao Krist zaogrnut u polovicu plašta koju je dao prosjak i koji mu je u snu kazao: „Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin“. San ga se toliko dojmio da je Martin prihvatio kršćanstvo te 339. godine u Amiensu primio krštenje. U vojsci je ostao još dvije godine nakon čega je razvojačen.

Završivši vojnu službu Martin se vratio u rodnu Panoniju i jedno je vrijeme živio s roditeljima. Pokušao je roditelje nagovoriti da prijeđu na kršćanstvo, što mu je s majkom i uspjelo, ali je otac ostao pri svojim vjerskim uvjerenjima. Nakon nekog vremena uputio se u Milano gdje se vodila vjerska polemika s arijancima. Martin se upustio u polemiku žučno braneći kršćanstvo, a što je završilo tako da je bio prognan iz Milana te se jedno vrijeme skrasio u pokrajini Liguriji na otočiću Gallnaria. Tu je započeo samotnički život i s još jednim svećenikom osnovao malu redovničku zajednicu koju danas možemo nazvati i prvim redovničkim samostanom u zapadnoj Europi.

Poslije nekog vremena u francuskom gradu Potiersu upoznaje biskupa Hilarija koji će ga zarediti za svećenika i ponuditi mu boravište u mjestu Ligugé, a gdje će Martin opet utemeljiti samostan. Tu je kanio provesti ostatak života u samoći, pokori i molitvi. Međutim, smrt biskupa Hilarija, koji je u tom trenutku bio biskup u Toursu, poremetiće Martinove planove. Izbor za novog biskupa pada na Martina i stoga ga pozivaju u grad kako bi izliječio jednog bolesnika. Martin se pozivu odazvao, a tada mu objasniše kako je bolesnik mjesna biskupija koja je bez svog pastira. Martin je htio izbjeći tu čast i te se sakrio u prostoriju u kojoj su obitavale guske. Krenula je potraga koja je ubrzo okončana jer su guske svojim glasanjem odala da je Martin skriven među njima. Nakon toga Martin je posvećen za biskupa te 370. godine.

Biskupu čast obnašati će 27 godina i njegovo stolovanje obilježiti će širenje kršćanskog nauka jer će mnoga galska plemena pridobiti da prijeđu na kršćanstvo, a također će se odupirati građanskim vlastima koje su pokušvale zadirati u crkvene poslove. Kao biskup Martin je uveo, za to doba, velike novosti. Većina biskupa djelovala je po gradovima i većim mjestima, a Martin je svoju biskupsku skrb posvetio selima i seljacima. Stoga je u mjestu Marmoutier (nedaleko Toursa) otvorio svojevrstan centar za odgoj budućih svećenika, a koji bi danas mogli nazvati prvim sjemeništem u Galiji pa čak i u Europi.

Polagao je mnogo i na zajednički život te je tražio da njegovi svećenici žive što je moguće povezanije, u nekoj vrsti zajednice. Također je uočio kako bez dobre naobrazbe nema uspjeha te je od svećenika tražio da čitaju crkvena djela. Martina su posebice voljeli siromašni i izopćenici s kojima je osjećao bliskost. Ondašnja elita nije ga odveć simpatizirala jer ju je često opominjao i pozivao na pravdu, poštenje i solidarnost. Zbog toga je doživljavao razna poniženja i vrijeđanja, ali je još za života smatran najvećim francuskim biskupom.

Premino je 8. studenog 397. dok je bio u posjetu jednom selu. Tri dana kasnije na njegovom sporovodu ispratilo ga je bezbroj seljaka i siromaha te oko dvije tisuće redovnika i redovnica. Za svog zaštitnika uzeli su ga mnogi pa je tako sveti Martin zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, gostioničara, uzgajivača konja i gusaka, hotelijera, liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde i Francuske. Zaštinik je i mnogo mjesta, a u Hrvatskoj za svog zaštitnika uzeli su ga Beli Manastir, Virje i Čepinski Martinci.

Spomendan se slavi 11. studenog (Martinje), a prema običaju tada se peče guska i krsti mlado vino.

Vratili smo se doma

Vratili smo se iz bolnice. U subotu popodne. Vidno iscrpljeni i pomalo prehladjeni. Uz kasljucanje i smrcanje. Nadamo se da nije nista strasno. Sada nam preostaje iscekivanje i pokretanje papirologije u vezi daljnjih operacija. Prva u nizu koja bi se trebala obaviti, nadamo se da ce biti u roku mjesec ili mjesec i pol. Do Bozica ili Nove godine... Mozda cemo i te blagdane provesti u Munchenu. Prije svega zeljeli bi sto prije saznati termin za iducu operaciju, a ostalo cemo rjesavati u pripremi za tu operaciju. Samo da Martin bude dobro do te operacije.

Bolnička priča - 2.dan

Kateterizacija je obavljena danas. Nekoliko sati po kateterizaciji je proslo u redu. Kateterizacija je obavljena preko desne prepone. Problem je nastao jedino po zavrsetku kada je trebalo zaustaviti krvarenje. Lijecnici su se odlucili to napraviti prirodnim putem, bez lijekova zbog stanja Martinovog srca. U poslijepodnevnim satima se Martin probudio i hranio. Jos je uspavan od narkoze, ali vjerujemo da ce sutra biti vec dobro. Ako bi sve bilo u redu u subotu bi trebao ici doma. I ovom kateterizacijom lijecnici su rekli da mu je stanje dosta komplicirano i u najkracem roku pokusat ce ugovoriti termin za novu operaciju u Munchenu. Pretpostavljamo da bi to moglo biti oko Bozica ili Nove godine. Treba se dobiti suglasnost klinike u Munchenu, HZZO-a, klinike na Rebru, itd... Jednom rjecju treba rijesti hrpu papirologije da se moze obaviti operacija. Nadamo se da ce Martinovo stanje ostati stabilno do te nove, trece operacije. Hvala vam svima na javljanjima i podrsci. Mnogo nam znaci.
Petra zna da joj je braco u bolnici, ali mame i tate nema po cijele dane doma pa joj to malo smeta. Hvala casnama i tetama u DV "Suncev sjaj" sto toliko brinu oko nje, jer ponekad ima i vise suza u njenim ocima nego bi trebalo biti. A i nase oci su danas bile suzne. Culi smo jednu tuznu vijest. Jos jedna beba koja je bila u lipnju zajedno s Martinom u Munchenu preselila se u vjecnost. Ovih dana je imao drugu operaciju i srce nije izdrzalo. Iskreno nam je zao i iskrena sucut obitelji F. Vjerujemo da mali I. je jos jedan andeo velikoga srca koje ce zagovarati Martina, a i sve nas kod Gospodina.

Bolnička priča se nastavlja - 1.dan

Nastavljamo bolničku priču. Rebro - 2. put. Danas je Martin primljen u bolnicu. Sutra nas očekuje kataterizacija (Kateterizacija srca invazivna je pretraga kojom se kateter provlači kroz arterije ili vene u preponi ili ruci prema srcu. Zahvat izvodi intervencijski kardiolog. Kateterizacijom je moguće direktno mjerenje tlakova u srčanim šupljinama ili prikazivanje šupljina srca i koronarnih arterija kontrastnom bojom vidljivom na rendgenskoj snimci.) Nakon ove pretrage trebali bi nesto vise znati o iducim operacijama. Bolnicka prica - 1.dan. Samo da sutra sve prode dobro i da saznamo daljnje postupke.

Uz Dušni dan

Evo ovih dana kada se prisjećamo svih svetih i svih vjernih mrtvih malo nam je teško pri srcu. Znamo da Martinovi andeli bdiju nad njim. On ima svoga anđela čuvara, ali i mile anđeliće koji su bili s njim u Munchenu na prvoj operaciji i preselili su se u vječnost. Oni sigurno zagovaraju kod Gospodina za njega i za sve nas. Vjerujem da je njihovim obiteljima teško ovih dana, ali vjerom u uskrsnuće i život vječni opet postoji radost zajedničkog susreta. A., I., i D., zagovarajte Martina i sve nas kod Gospodina, njegovom i našem teškom životnom putu.
Gospodine, smiluj se svim vjernim mrtvima. Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila im. Amen.

16. listopada - Martinovih 11 mjeseci

Jos mjesec dana i prosla je godina, a toliko se toga dogodilo. Pokvario nam se foto aparat pa su i slike mozda malo losije. Krenuli smo sa novim pripremama za bolnicu. Slijedi nova kateterizacija i novi pregledi. Priprema za novu operaciju. 4.11. trebali bi biti na Rebru. Tamo bi imao kateterizaciju i detalja pregled. Na proslom pregledu, sve je za sada stabilno i uredno, ali moramo korak dalje. Kako raste mora dalje sa ti operacijama koje su predvidene. Lijecnici nisu mogli vjerovati da je to on. Njegova doktorica sa intenzivne na Rebru prozvala ga je hipo (to je vjerojatno naziv za sve sa hipoplasticnim srcem). Mi smo se nasmijesili i na to se navezali jer on je za nas happy hipo. Toliko lose se govori o hrvatskom zdravstvu, ali ima zaista divnih ljudi, lijecnika, sestara koji rade svoj posao humano i dostojanstveno - rekao bih ljudski. Uvijek ih se sjetimo u nasim molitvama da ustraju u svome pozivu. U svim Martinovim nalazima uvijek pise da je dijete sa izrazito teskom srcanom greskom. Lijecnici ne mogu vjerovati da on to tako podnosi. Veliki borac sa malo srca, ali otvorenog srca za druge. Vec i ovako mali poklonit ce svakome osmjeh. Nedavno mi je zupnik rekao da Martin nije ni svjestan koliko je ljudi povezao. Ja bih nadodao mozda je neke i obratio. Cujemo jako puno ljudi za njega redovno moli. Hvala vam od srca na toj ustrajnoj molitvi. Potrebna nam je molitva svima.


Nadamo se da ce i dalje nastavak proteci u najboljem redu.

Naša radost

Samo nekoliko fotografija snimljenih prije nekoliko dana.... Naša radost... Petra i Martin

U studenom krećemo dalje. Martin je dobro, ali nas očekuju daljnje operacije.

ANĐELE ČUVARU MILI (uz blagdan Anđela čuvara)

Anđele čuvaru mili, Svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju, Čuvaj mene noću danju. Osobito pak me brani Da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, Sretno da u nebo dođem, Da se tamo s tobom mogu, Vjekom klanjat Dragom Bogu.

Martinovih osam mjeseci

Hvala ti Boze da smo docekali i ovaj dan. Na blagdan Gospe Karmelske slavimo Martinovih osam mjeseci. Osim vrucine, sto ga cini malo nervoznim, on je sada dobro. Redovno koristimo prepisanu terapiju, pripremamo se za novi odlazak u Munchen. Sve vas pozdravljamo i zahvaljujemo0 vam sto ste bili s nama ovih 8 mjeseci. Danas smo iz Martinovih usta prvi puta culi ma-ma i jako nas je razveselilo...Budite dio nase obitelji i dalje i molite se za sve nas. Osim polovice pravog srca Martin ima i jedno cijelo srce. Oziljak na natkoljenici desne noge je u obliku srca. Ovaj oziljak ima od rodenja. Na fotogafijama mozete vidjeti. On je deckic sa 1,5 srca... Samo da pravo srce i dalje kuca za sve nas...

Srcem za Martinovo srce - Veritas srpanj 2009.

Hvala vam svima koji ste na bilo koji nacin mislili na nas. Hvala vam od srca za Martinovo srce.
ISKRENO HVALA.

Vratili smo se u Zagreb

Nakon 20 dana lijecenja u Munchenu, vratili smo se u Zagreb. Isprika svima koji su ocekivali nove postove, ali jednostavno nisam mogao objavljivati nove postove jer mi se pokvarilo prijenosno racunalo. U slijedecim postovima cu detaljnije obajviti sto se dogadalo poslijednjih dana. Ocekuje nas novo lijecenje i nova operacija, u periodu od cetiri do sest mjeseci (vjerojatno na jesen), ponovno u DHZ Munchen.

Zdravstveno stanje ide na bolje

Martinovo zdravstveno stanje ide na bolje. Sada vise nema bolova zbog operacije i reza na prsima. Problem su bolovi jer nicu i izlaze novi zubici. Prsti su cijelo vrijeme u istima. Ima nekoliko peroda tokom dana kada se sav rasplace od boli. Ne pomaze ni gel kojim se mazu desni da olakasaju bol. Tuzan je i zbog nas. Ne mozete vjerovati kako dijete od 7. mjeseci moze osjetiti prazninu kada mama i tata nisu pored njega. On jednostavno je naucio da smo mi uvijek uz njega. Sada je sav uznemiren kada moramo otici. Njegov ritam spavanja je poremecej jer ga je strah da cemo mi otici od njega, a on ce ostati sam. Zaista, djeca sve primjecuju.

Petri jako nedostaje i cijelo vrijeme prica o njemu. On je za nju u Njemackoj, jer smo joj cijelo vrijeme objasnjavali da ce braco ici u Njemacku na operaciju, a ona govori da je u Donalds kuci, da oni nije u Njemackoj. Pod pojmom Njemacka njoj je klinika gdje su djeca koja imaju bubano srce kao i braco.

U Munchenu je ovih dana prava jesen. Temperatura oko 10-12°c. Kisa pada cijelo vrijeme, ali ljudi su ovdje "cudni". Idu biciklima cijelo vrijeme i po kisi. Trkaci u majicama i kratkim hlacicama po kisi trce po ulicama. O Munchenu kao gradu i mojem videnju ove sredine u jednom od iducih postova.

O klinici DHZ Munchen

Ovo je vrhunska klinika za srce. Mozda najpoznatija u Europi, a jedna od vodecih u svijetu. Ono sto nas je fasciniralo je ljubaznost osoblja, od obicnih cistacica, medicinskih setri, lijecnika, primarijusa. Moglo bi se reci "becka skola". Klinika ima dva dijela stari i novi. U starom dijelu nalazi se admininstracija i laboratoriji, a u novom su odjeli i ambulante. Koliko primjecujemo ovdje nema guzve, a svaki dan ima hitnih slucajeva jer na fotografijama vidite i heliodrom na koji se svaki dan spusti jedan do dva helikoptera sa hitnim slucajevima. Djecji odjeli su na trecem katu. Sobe su prostrane, razlicitih tipova. Jedna sestra brine o dvije sobe, sto je znak da ih jako puno radi u jednoj smjeni. U klinici dobivate sve sto je potrebno za dijete. Od pelena, robe, raznih pomagala, sve ce uciniti da vama, a i djetetu bude ugodno. Lijecnik ce vam se uvijek obratiti sa novim informacijama. Uz njemacki, sluzbeni je i engleski jezik. Rijetke su sestre koje ne govore engleski, doci cete do svih odgovora koja su vam potrebni u vezi vaseg dijeteta. Natpisi su napisani na njemackom, engleskom i arapskom jeziku. Arapske zemlje su ulozile u ovu bolnicu i ima dosta bolesnika iz tih zemalja koji se ovdje lijece. Smjestaj za roditelje koji borave u Munchenu zbog djece je u McDonalds kuci koja je u sklopu same bolnice (jedan dio klinike). O McDonalds kuci u jednom od iducih postova. Ovo pisem za sve one koji ce nazalost mozda tebati ovu kliniku i McDonalds kucu. Zelio bih vam barem malo pribliziti stanje, pogotovo ako prvi puta dolazite ovdje. Za sva ostala pitanja ako vas nesto interesira slobodno nas kontaktirajte na mail.