Nakon 23 dana boravka u Njemackoj vratili smo se doma. Zadnji dani su bili i dobri i losi ovisno iz kojega se kuta gleda. Ja bih gledao sa one vedrije strane, premda postoji i ona puno iscrpljujuca i ne bas toliko vedra. Martin je opet podnio veliki napor i ponovno postao veliki borac. Postoperativni dio bio je savim dobar, korak po korak isli smo naprijed. Na intenzivnoj se njegovo srce privikavalo na nove uvijete, a kasnije ga je zadesila jos i kratka crijeva viroza. Ono sto je najvaznije dobro se opravlja i nema nikavim nus pojava kao sto je skupljanje vode. Radena su mu 2 ultra zvuka i jos niz ostalih pretraga koje su potvrdile njegovo dobro stanje. Terapija nam je malo promjenjena, dobio je jedan novi lijek, ali sve u svemu jako dobro sve to podnosi. Kada je dosao na otvoreni odjel nazalost razbolila se Franciska. Desetak dana je imala temperaturu i ustanovljena je upala pluca. Zbog toga i niste primali mailove, jer sam po cijele dane bio sa Martinom na klinici dok se Franciska lijecila. Sestre na odjelu su me zamolile da vec u pola sedam ujutro budem na klinici s obzirom da Martin ne razumije jezik i da pocima plakati cim ne vidi nekoga od nas. Tako je i bilo. Dolazio sam oko pola sedam, odlazio sa klinike oko devet navecer. Kako dobiti temperaturu i upalu pluca u Munchenu usred ljeta? Vrlo jednostavno. Temperatur su se kretale od 17- 23 stupnja. U 23 dana boravka mozda je bilo 2-3 dana da u danu nije pala kisa barem dva puta. U nekim danima nam se cinilo kao da se izmjenjuju 4 godisnja doba, a k tome kad jos zurite djetetu i pokisnete pa se to jos sve susi na vama, eto recepta za prehladu i upale. I onda nam se ponovno dogodila izolacija. Jos ni sada ne znam kako to dijete je moglo izdrazati u 4 zida 3 dana da ne moze izaci ni na hodnik, sa tisucu i tisucu pitanja, ali je bio tako strpljiv i razborit da ni ja u tim trenucima vjerojatno ne bi postupio tako. S obzirom da u ovu kliniku dolaze djeca iz cijeloga svijeta svaka sa sobom neto i ponesu. Tako je Martin od svojih "cimerica" (sve same Njemice, ali porjeklom sa Sri Lanke i Sirije) pokupio neku crijevnu virozu koja nas je automatski smjestila u izolaciju. On nije bio zacetnik jes su mu nalazi urina i stolice na intenzivnoj bili savim u redu. Tako smo zadnje dane proveli sami u sobi bez pogleda na vanjski svijet. Bili smo po cetvrti puta u ovoj klinici u Munchenu, ali i dalje smo zahvalni svima koji su nam omogucili da ovo sve dozivimo i prozivimo zajedno s njim. Teski su to trenuci, ali ti trenuci nam daju radost daju nam bolje sutra. Zahvalni smo svima vama koji nas pratite na ovom nasem putu, lijecnicima i osoblju djecje kardiologije na Rebru, kao i lijecnicima i osoblju klinike u Munchenu. Mozda jezik ponekad moze i biti barijera u komunikaciji, ali kada vidite te nasmjesene med, sestre koje Martinu na njemackom pokusavaju nesto objasniti, a on se smije kao da nesto razumije onda shvatite da postoji samo jedan jezik, jezik srca. Jer oni su tamo zbog ovih malih srcanih bolesnika da im omoguce sto jednostavniji i ljepsi boravak u bolnici. Eto, vratili smo se doma i sad idemo u nove pobjede... Da li cemo se ponovno trebati vracati tamo ovisi o Martinu. O tome sad ne razmisljamo. Hvala vam svima, Bog vas blagoslovio!