Danas smo proslavili 6. godisnjicu braka. Da nam je netko rekao prosle godine da cemo ovu proslaviti u Munchenu, ne bi mu vjerovali da ce se to dogoditi. Ovu godisnjicu cemo sigurno zapamtiti. Prije vecernje molitve Petra nam je izvela predstavu kroz pjesmu koju je naucila u vrticu "Hvala mama, hvala tata..." dirnula nas je do suza. Kao da ona zna sto je to godisnjica braka. I ona se uspije
la malo opustiti i sprijateljiti sa ljudima iz Hrvatske koji se ovdje nalaze. Nazalost ima nas mozda i previse. Dovoljno je reci da smo dominantni u odnosu na druge narode. Martinovo danasnje stanje je ne promjenjeno. Potpisani su papiri i dana je suglasnost u vezi njegove operacije. Tocan termin jos nemamo, ali vjerujem da cemo sutra znati. Pretposravka je da bi bio utorak, ali jos uvijek cekamo. U slucaju, ne daj Boze, hitnosti pristupit ce operaciji odmah. Zalosno je gledati ga kako cijelo vrijeme spava. Naucili smo da je zivahan zadnjih dana, pun pokreta, a sada tako miran... Vjerujem da ce biti dobro jos ovih nekoliko sati prije operacije kako bi sve proslo u najboljem redu. Zahvalni smo osoblju bolnice sto sve poduzimaju i cine za njega, od sestara i svih lijecnika. Zaista se vidi i osjeca ljudskost u njihovom pozivu. Ovo je vrhunska klinika, dobiva zaista vrhunski tretman. Hvala vam na mailovima podrske, potrebna nam j
e snaga u ovim za nas dramaticnim trenucima. Prepustili smo sve u Gospodinove ruke, neka nas on i dalje vodi. Martina prepustamo u Marijine ruke. Neka ga ona pazi i miluje. Slika Marije sa djetetom je iz bolnicke kapelice ovdje u Munchenu. Zaista lijep prizor. Kapečica u bolnici je mala, ali lijepa i ugodna. Dostupna je svima tokom cijeloga dana.
Nema komentara:
Objavi komentar