Proslo je mjesec dana, slavimo mali rodjendan. Jos uvijek na klinici za kardiolosku pedijatriju na Rebru. Ovaj tjedan od kada su se vratili iz Munchena smo rastrgani izmedu doma i Rebra (mozete citati izmedju Petre i Martina). Jako nam je napornojel zelimo sto vise vremena biti uz Martina. Znamo da mu to jako znaci, a opet zelimo biti dio vremena i sa Petrom jer je ne zelimo zakinuti u roditeljskoj ljubavi. Martinu je proslo mjesec dana, a jos nije vidio svoga doma, niti je spavao u svom kreveticu. Boze daj, da stanje ostane kako je sada pa se povratku nadamo ovja tjedan. Rana je sad potpuno suha i bris je sterilan. On je dobro. Jede, spava, raste. Nije puno izgubio na kilazi. Svaki dan nam nesto prica, ozbiljno nas promatra, smije se, malo i negoduje, stuca. Veci dio spava i odmara se. U ovih mjesec dana je promjenio cimera koliko studenti ne promjene u tijeku studija. Danas je premjesten u drugu sobu i sada su mu dvije bebe djevojcice, cimerice. Nastojimo sto vise vremena provesti s njim, pokusati uhvatiti doktora, razgovarati o njegovom stanju, samo sto je to kod nas u Hrvatskoj ponekad znanstvena fantastika. Poklopio nam se i vikend, a tada suna odjelu vecinom samo sestre. Ali dobro, ako smo izdrzali mjesec dana, izdrzat cemo i dalje. Pogotovo jos samo nekoliko dana jer prema danasnjim predvidanjima trbao bi toko ovog tjedna biti pusten iz bolnice. Trebao bi proci jos jedan UZV srca. U danasnjem razgovoru sa lijecnikom saznao sam da se cak i lijecnici iz Munchena raspituju o njegovom zdravstvenom stanju. To me je malo iznenadilo. Pravo je cudo sve ovo sto se dogadalo tokom ovih mjesec dana. Vjerujuci u daljnji napredak i sto skoriji dolazak doma svima vam zahvaljujem na usrdnim molitvama za nasega Martina. Preporucujemo se i dalje jer dolazak doma znaci i pocetak priprema za drugu operaciju koja bi trebala biti u proljece 2009. Primili smo jako puno poziva, sms poruka, mailova. Zao mi je sto vam svima ponaosob ne mozemo odgovoriti, ali nadam se da nas razumijete. Vjerujem da cemo uspjeti sacuvati sve one divne rijeci podrske koje ste nam upucivali i koje nam upucujete kako bi jednoga dana i Martin razumio da u kriticnim trenucima nije bio sam. Toliko su mislili na njega od Kanade, Amerike, Europe, Austalije i Oceanije. Nikada necemo ni saznati tko je sve mislio na njega, ali znamo da je to povece mnostvo. Hvala svima. Neka ga njegovi andeli cuvari i dalje prate na njegovom zivotnom putu koji mu nimalo nece biti lak. Primili smo jednu cestitku koja nam se jako svidjela pa cu je podijeliti sa svima vama. U privitku reprodukcija ulja na staklu pod nazivom Andele cuvaru mili autorice Biserke Zlatar iz Gole. Ova reprodukcija je uz izlozbu Cudesni svijet andela u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Cestitku smo primili od jedne drage osobe koja je cijelo vrijeme uz sve nas. Hvala vam svima, a ovi andeli neka prate Martina i Petru dalje. Kako bi Petra rekla svome andelicu da cuva bracu, nju i svu dobru, zlocestu i bolesnu djecu, a starije bas i ne mora jer tate nek cuvaju mame, a mame nek cuvaju tate.
Pozdrav svima.
Objavljeno mailom: 16.12.2008.
Nema komentara:
Objavi komentar