10 dana zivota

Kada trebam poceti pisati uvijek mislim sto napisati. Ima toliko toga,
ali ne znam da li da krenem sa dogadanjima ovdje u Zagrebu, ili sa
onima u Munchenu. Uvijek mi je tesko se odluciti, ali evo zahvaljujuci
tehnologiji interneta i voip povezivanju od Franciske zaista u detelje
mogu cuti sto se dogada, a dogada se uvijek toga puno.
Kao prvo iskreno hvala svima koji se javljate, zao mi je sto svima ne
mogu odgovoriti, ali razumijete me. Sve mailove, poruke redovno
procitam i proslijedim Franciski. Ona je dobro. Snasla se u nepoznatom
gradu, zahvaljujuci dobrim ljudima koji je okruzuju. Pronasli smo
dobre duse, koje dobro brinu o njoj. Danas sam u njenom glasu osjetio
umor, ali to me ni necudi. Proslo je samo deset dana poslije poroda, a
sto je sve ucinila, zaista joj se i sam divim, ali vjerojatno je i
zbog toga toliko volim.
Da, Martinu je danas 10 dana, a taj mali covjek je prozivio toliko
toga. Stanje je stabilno, mozda i vise stabilno nego sto smo svi
zajedno ocekivali, ukljucujuci i lijecnike. On je danas imao
operativni zahvat zatvaranja prsnog kosa jer su lijecnici dali
suglasnost da se to sada moze napraviti. To je pozitvno, dva dana po
operaciji ovakvoga tipa. Nekima je potrebno mnogo vise. Taj zahvat
zatvaranja prsnog kosa je obavljen u sobi intenzivne njege, nije bilo
potrebno odlaziti u operacijsku dvoranu. Ako sam dobro razumio ne
postoji igla i konac, kao kod klasicnog sivanja, nego postoji uredaj
pomoci kojega se vrsi spajanje tkiva. On ce sada opet biti promatran
24 ili 48 sati kako bi vidjeli da je sve ok.
Franciska je danas razgovarala sa tri lijecnika, medu njima je
voditelj djecje kardiokirurgije u Munchenu, zatim sa lijecnikom koji
je izveo operaciju i sa jednim lijecnikom iz Hrvatske sa Rebra koji je
trenutno na specijalizaciji u Munchena. Svi oni su rekli da su i vise
nego zadovoljni sa sadasnjim stanjem i oporavkom nasega maloga
Martina. Operaciju je izveo lijecnik iz Madarske koji je presao na
Munchensku kliniku, rekao je da je Martin specificni slucaj po
kompliciranosti same dijagnoze. Uz nerazvijeno tzv. hipoplasticno
lijevo srce kod njega je problem i aorta koja je u jednom dijelu bila
suzena na 20-30% protoka, ali kad je pocela operacija onda su vidjeli
da to nije samo na jednom dijelu nego je to bilo na jos jednom.
Napravljen je tzv. sant na aorti da se poveca taj protok i izvelo se
sve sto je bilo predvideno na srcu u ovoj prvoj operaciji. Ne zelim
vas umarati sa detaljima. Ono sto smo saznali od lijecnika Martinje
bio u stanju klinicke smrti, tijelo mu je u jednom trenutku bilo
pothladeno na 16*C kako bi s mogli izvesti odredeni detalji u
operaciji. Zahvalni smo lijecnicima sto su nam bili iskreni. Njegov
slucaj laicki bi se moglo reci je gori od najgorih sa tom dijagnozom.
Lijecnici se sami cude samom napretku u operaciji i poslije nje. Hvala
Bogu! Dobili smo i neke usporedbe, jer medicina i znanost ovakve
slucajeve biljeze samo unazad 20 godina. Djeca koja su rodjena sa tom
dijagnozom prije ovoga perioda nazalost vec su u nebu. Isto tako
lijecnici ne mogu predvidjeti sto ce se dogadati u buducnosti.
Franciska je sa lijecnikom iz Hrvatske dobila detaljna obrazlozenja u
cijelom ovom slucaju i zahvalni smo mu na tome.
Mi se i dalje utjecemo molitvama dobrom Bogu da stanje dalje napreduje
i da se Martin sto prije oporavi. U jednom razgovoru sa njemackom
lijecnicom Franciska se nasalila pa je rekla da ce Martinove prve
rijeci biti na njemackom ili engleskom, s obzirom da hrvatski cuje
veoma rijetko. Lijecnica je odgovorila da bi voljela da se Martin
jednoga dana vrati na ovu kliniku kako bi pomogao djeci koja budu
dolazila sa slicnim problemima kao sto su njegovi, jer on je prosao
toliko toga puno pa bi najbolje razumio njihove potrebe. Da zaista iz
dana u dan se dogada puno toga i za njega cemo morati zivjeti dan za
danom. Znat cemo da mu je svaki novi dan poklonjen i da ga treba
radosno prozivjeti. Vec i Petra pita kada ce doci doma pa je i veceras
poslala svoga andelica da mu pomogne. I meni vec nedostaje.
Cudni su putevi Gospodnji. Ne mogu reci da nam je lako, zaista nam je
tesko, ali najvise nas pogada razdvojenost. Iskreno mi Petra sada daje
snagu jer radost kojom ona zraci i na koji nacin ona dozivljava
bubanog brata je nevjerojatna. Ja joj zaista posvecujem maksimalnu
paznju i nije mi zao zbog toga. Jer kroz njene rijeci i objasnjenja
samo mogu rasti. Zaista su djeca iskrena i sve razumiju, a ona
razumije i vise nego sto mislim.
Mozda bi moj savjet za veceras bio ugasite televizore i racunala i
posvetite vise paznje djeci i svojim najmilijima. Zivot je prolazan, a
dobra djela ostaju.
Iskreno vam hvala svima. Bog vas blagoslovio!
Martin, Petra, Franciska i Marjan


Objavljeno mailom: 27.11.2008.