ponedjeljak, 15. lipnja 2009.

Nasa "uspavana ljepotica"

Jos jedan dan prolazi u spavanju pod lijekovima. Ocekujemo da ce operacija biti sutra, ne znamo tocno u kojem periodu. Danasnji dan je bio uspavan kao i vrijeme ovdje u Munchenu. Cijeli dan pada kisa, predvecer je bio i obilan pljusak. Nedostaje nam nas Martin kakvog smo ga naucili gledati, drzati i igrati se s njim. Sutra ce napuniti sedam mjeseci. Tesko nam je gledati ga u ovakvom stanju. Danas se dva puta budio, cim nas je primjetio njegov tugaljiv pogled zvao nas je da ga primimo, ali to ne mozemo jer ima jako puno cjevcica po sebi. Sve se prati preko monitora. Pretpostavlja se da je kod kateterizacije zatvorena koletarna zila i da to uzrokuje Martinove sadasnje poteskoce. Prilikom pomicanja, naprezanja naglo mu padne razina kisika u krvi, a danas je u jednom trenutku i bio povisen broj otkucaja srca. Prima lijekove za smirenje koji ga bacaju u san i u snu je stanje stabilno. Lijecnici slazu sliku stanja jer nije ni njima previse jasno zasto se sve to dogada. Petra jedva iscekuje da sve bude u redu i da krenemo doma. Ona samo zeli da braco puno papa, naraste i bude velik kao tata. Fasciniraju je za sada helikopteri koji slijecu na kliniku. Na krovu klinike se nalazi heliodrom i redovno, po 2-3 helikoptera na dan slijecu. Nadamo se da se stanje nece jos dodatno zakomlicirati prije same operacije. Sutra ce napuniti sedam mjeseci, a koliko je toga prosao do sad u svome zivotu. Neka ga i dalje prate njegovi andeli cuvari na njegovom zivotnom putu. Danas smo vidjeli ljudsku nemoc, krhost i malenost. On je pored vas, tugaljiva pogleda kao da zeli reci: "Primi me mama, primi me tata, da budem blize vas...", a mi ne mozemo nista uciniti. Samo ga drzati i za ruku i pjevusiti mu njegove omiljene usoavanke. Nasa "uspavana ljepotica" - ali ne zadugo...

Nema komentara:

Objavi komentar